Hrvački klub Split

Suprotno uvriježenom mišljenju Splićana, nogomet nije jedini niti najstariji sport na svijetu. Postoji, primjerice, jedan sport kojim se ljudi uz vrlo male promjene pravila bave već preko pet tisuća godina, a na slavnim Olimpijskim igrama stare Grčke bio je osnovna natjecateljska disciplina. Olimpijski pobjednici u tom sportu u ta su davna vremena bili poštovanije zvijezde nego što su to danas neke nogometne, a tom plemenitom vještinom bavili su se i veliki antički filozofi i matematičari poput Pitagore ili Heraklita.

Riječ je, naime, o – hrvanju.

Zbog svojih strogih pravila koja zabranjuju udarce i opasne zahvate, te umjesto snage traže isključivo poznavanje složene tehnike obaranja protivnika, hrvanje se i danas – neka boksači govore što hoće – smatra najplemenitijom borilačkom vještinom.

Iako u našem gradu ne postoji tisućama godina, i više od sedamdeset godina postojanja koje naš klub obilježava sasvim su dovoljan razlog za ponos i dovoljan povod za nekoliko riječi o sportu koji nije nogomet ili košarka.

Iako osnovan još 1953 , u godinama poslije Drugog svjetskog rata, Hrvački klub “Split” nikad nije izazivao medijsku pozornost kakvu su uživali “Hajduk”, “Jugoplastika”, “Jadran” i drugi splitski klubovi, čak ni u vrijeme kad je bio jaki savezni ligaš, a njegovi najbolji hrvači, poput Opačića ili Alabande, osvajali medalje i na velikim međunarodnim natjecanjima.

U Domovinskom ratu djelatnost kluba gotovo je posve zamrla, a na životu ga je održavalo tek nekoliko entuzijasta i istinskih zaljubljenika u ovaj sport. 

Povratak na staze uspjeha omogućen je, između ostaloga, i suradnjom sa tada novoosnovanim vojnim hrvačkim klubom “Pauk”, momčadi Četvrte gardijske brigade. Hrvači popularnih “Paukova”, zahvaljujući suradnji s Hrvačkim klubom “Split” i stručnom vodstvu njegovih trenera, tih su se godina s posljednjeg mjesta u Vojnom prvenstvu popeli na treće, Ivan Radić postao je viceprvak države u hrvanju slobodnim stilom, a trener Hrvačkog kluba “Split” Hrvoje Karninčić bio je i izbornik nacionalne vojne reprezentacije na Vojnim igrama u Zagrebu.

 Hrvački klub “Split” je bio valjda jedini klub u sportskom Splitu koji je radio bez i jednog jedinog profesionalca.Danas nakon mnogo napora i ljubavi prema ovom sportu predsjednika kluba i trenera seniora Tomislava Radanovića,klub se uzdiže i rezultati dolaze.Uz njegov bok stoje još tajnik i trener grčko rimskog stila Vinko Božiković i trener slobodnog stila Krešo Škugor. U prošlosti putovanja na prvenstvena natjecanja su omogućavali prijatelji kluba, Splitska tržnica i Četvrta gardijska brigada,a danas klub radi pod Splitskim Savezom Športova.

Danas, gotovo tri tisuće godina nakon prvih antičkih Olimpijskih igara, ne treba, doduše, očekivati da se hrvanjem bave splitski filozofi i mislioci, ali grad koji se voli dičiti titulom hrvatske sportske metropole ne bi smio dopustiti sebi da zapusti jednu od osnovnih olimpijskih sportskih disciplina.Cilj nam je da Split sutra konačno dobije i prvaka u hrvanju,te da naši hrvači budu i reprezentativci i brane Hrvatskw boje na najvećim svijetskim turnirima“Najsportskiji grad na svitu” to je valjda zaslužio. Splitski hrvači sigurno jesu.